Menu

logo

Rekvijem za ravnodušne

Piše: Ivana I. Božić
EPICA
Requiem for the Indifferent
(Nuclear Blast Records, 2012.)

requiem-indifferentVelika tenzija koja vlada između različitih religija i kultura, ratovi, prirodne katastrofe i finansijska kriza inspirisali su članove benda Epica da stvore konceptualni album od 13 pesama, peti po redu u njihovoj desetogodišnjoj karijeri. Na taj način još jednom su pokazali zašto nose titulu vodećeg benda na simfo metal sceni. Pod etiketom "Nuclear Blast Recordsa" početkom marta pojavio se peti po redu studijski album holandskog simfo-metal benda Epica – "Requiem for the Indifferent". Album je snimljen u Gate studiju u Nemačkoj a producirao ga je Sascha Paeth, dok je artwork za album delo Stephana Heilemanna. I to je, ujedno, oproštajni album originalnog basiste benda Yves Hutsa.

Epica je bend sazdan od kontrasta. Čvrste gitare naspram besprekornog horskog pevanja i klasičnih žičanih instrumenata, očaravajući glas Simone Simons naspram strahovitog growla Mark Jansena. Zvuk benda dodatno upotpunjuju hor, trojica violinista, dvoje violista i dvoje čelista. Poseban pečat bendu daje markantni meco sopran Simone Simons, koja podjednako pleni kako svojim glasom, tako i svojom pojavom.

"Requiem for the Indifferent" do sada je izdat na devet različitih načina. Pored standardnog izdanja sa 13 pesama, tu je i CD sa majicom, digipak sa bonus pesmom, Izdanje u drvenoj kutiji koje se isključivo naručuje putem maila, američko izdanje sa posebnim bonusom i četiri različita izdanja na vinilu od kojih je jedno limitirano na svega 150 kopija.

Treći album "The Divine Conspiracy" bio je heavy i prlično izbalansiran u odnosu na prethodna prva dva albuma, dok je sa četvrtim "Design Your Universe" bend dostigao savršenstvo u zvuku – heavy i progresivan sa simfo elementima uzdigao je muziku Epica-e na viši nivo. "Requiem For The Indifferent" trudi se da sledi tu progresiju iako je načinjena pauza od skoro tri godine između četvrtog i petog albuma. Ipak, Epica se napokon pronašla i u instrumentalnom smislu jer su prevazišli forsiranje simfonika i uklopili ga u svoj specifični zvuk.

Poput prethodnih albuma, "Requiem For The Indifferent" otvara kratak intro naslovljen "Karma" - simfonično ostvarenje koje donosi karakterističnu Epica atmosferu. Lagani intro pretapa se u energičnu"Monopoly On Truth", koja će svojom snagom iznenaditi sve fanove benda Epica. Moćni gitarski rifovi i growl Mark Jansena fino su uoblikovani eteričnim glasom Simone Simons. "Storm The Sorrow" započinje kao tipična Epica pesma ali u sebi krije heavy elemente tako da pesma poseduje potpuno autentičnu atmosferu. Ova pesma je izabrana kao single koji je najavio "Requiem For The Indifferent" a urađen je i spot. Nakon oluje dolazi smiraj u vidu nežne balade "Delirium" u kojoj Simone dominira svojim raskošnim mecosopranom. Tempo albuma naglo se menja intenzivnom "Internal Warfare" posle koje dolazi naslovna numera "Requiem For The Indifferent" koja započinje prilično egzotično a zatim poprima tipičan simfo zvuk uz laganije deonice da bi na kraju završila bombastično.

Melanholični klavirski instrumental "Anima" je postavljen negde na samoj polovini albuma kako bi se napravila neka vrsta otklona ili pauze za nastavak priče. A nastavak sledi u vidu mračne epske "Guilty Demeanor". Sledi je "Deep Water Horizon" koja započinje kao balada ali kasnije gitare dodaju žestinu i prave taman savršen prelaz ka "Stay The Course", koja je na trenutke toliko heavy da gotovo zalazi u drugi žanr i da nije Simone, da unese tu dozu simfo zvuka, verovatno bi tako i bilo. "Deter The Tyrant" prati sve elemente koji su se već javljali u prethodnim pesmama ali autentičnost joj daju akustični gitarski segmenti. Prilično progresivna "Avalanche" podseća na "Deep Water Horizon" zbog načina na koji se stvara gradacija. Album zatvara "Serenade Of Self-Destruction" koja potpuno opravdava svoj naziv.

"Requiem For The Indifferent" je za razliku od prethodnih albuma Epica-e dosta dinamičniji i progresivniji sa baš heavy deonicama i znatno bogatijim simfo orkestracijama. Oseća se i sama progresija glasa Simone Simons koja je iz albuma u album sve bolja i bolja. Generalno gledano, "Requiem For The Indifferent" jedno je od boljih ostvarenja benda i nezaobilazno izdanje u kolekciji svih Epica fanova ali i onih manje hardcore poštovalaca rada ovog benda.

Add comment


Security code
Refresh