Menu

logo

Trick or treat

Piše: Marko Stojanović
STRIPOVANJE (28)

duboko

Cutter: The second act is called "The Turn". The magician takes the ordinary something and makes it do something extraordinary. Now you're looking for the secret... But you won't find it, because of course you're not really looking. You don't really want to know. You want to be fooled. But you wouldn't clap yet. Because making something disappear isn't enough; you have to bring it back. That's why every magic trick has a third act, the hardest part, the part we call "The Prestige"."

THE PRESTIGE, J. Nolan, C. Nolan, C. Priest

Prema mom iskustvu, pripovedači se dele na mađioničare i čarobnjake. I jedna i druga grupa odlično zna da korice ne otvara ništa drugo do čitaočeva želja da se doživi nešto specijalno, nesvakidašnje… Magično. Jer to je ono što prave, dobre priče rade - volšebno uvlače čitaoca u svoj svet i za njim zatvaraju vrata brigama, obavezama i problemima koje je tamo negde ostavio. Dok traje priča, ona prava, dobra priča, čitalac im se neće vratiti, ma koliko su pre njenog početka bile velike i ozbiljne - a šta je to, ako ne čista magija?

Koja je razlika, onda, između Mađioničara i Čarobnjaka? U tome što se Mađioničar oslanja na trikove. Neću reći da mađioničari među pripovedačima ne umeju da često stvore i pravu magiju, ali… Recimo to ovako - Mađioničar je showman. On ima zakazane predstave za koje je plaćen a ljudi odvajaju s mukom zarađen novac za ulaznicu u želji da dožive nešto specijalno, nesvakidašnje… Magično. Zato, kad inspiracija posustane, muza zaćuti i priča prestane da se odmotava, Mađioničar koji i te kako dobro zna da šou mora da se nastavi bez obzira na sve, poseže za svojom vrećom trikova. On je uvek spreman - Mađioničar odlično zna svoju publiku i svoje obaveze, a boga mi i svoj zanat. Mađioničar, dakle, ima trikove na koje uvek može da se osloni, oprobane načine da kupi vreme i da premosti trenutke istinske čarolije veštim zahvatima - Mađioničar zna koji će početak najbolje da upeca čitaoca, kako da ga potom najlakše i najefikasnije namota kroz priču, koliko može da bude zagonetan, koliko mora da bude jasan, koliko sme da se igra čitaočevim očekivanjima…

Čarobnjak ne koristi trikove. Ne poseže za njima zato što ih ne zna, a ne zna ih iz najboljeg mogućeg razloga… Naime, ne trebaju mu - on na svojoj strani ima magiju. Možda zato što je ne izrabljuje, Čarobnjaka muza ne izdaje. Kad god posegne za njom, što i nije tako često, jer on nema zakazane nastupe, čarolija je tu… Trikove doživljava kao prevare - Čarobnjak, za razliku od Mađioničara, ne izvodi magiju, on je živi. Čarobnjak ne poznaje konvencije i standarde jer ne želi da ih zna, jer neće da ih nauči... Pisanje za njega nije zanat, već umetnost. Budući da je zanat po svojoj definiciji okrenut spolja a umetnost unutra, Čarobnjaka nije briga za publiku i da li će je privući, zadovoljiti, zadržati - jedina publika do koje mu je stalo je on sam.

Kako raspoznati ko je Čarobnjak a ko Mađioničar, kako razaznati stvarnost od iluzije - nije li, najzad, sve to neka vrsta magije?

U suštini, propuštanje kroz sito je prosto. Svaka viđena čarolija koja se da rastaviti na delove i ponovo sastaviti a da fercera, nije ništa drugo do trik. Trikovi se uče, trikovi se kradu. To što je trikove moguće ponoviti, samo znači da je Mađioničara moguće odžepariti. Čarobnjaka, na žalost ili na sreću, nije. Kad se radi o onome što čini Čarobnjak (i što čini Čarobnjaka), te se čini mogu rastavljati i sastavljati u nedogled bez ikakvog efekta… Magične su samo u njegovim rukama. Dalje, čarobnjak piše iz stomaka i tu njegovo pisanje i pogađa - u stomak, čiji smo svi do jednog ponosni vlasnici. Da, mi svi takođe imamo i glavu (iz koje i za koju piše Mađioničar), ali, budimo iskreni, koliko je nas zaista i koristi? Stomak, pak, ima mnogo univerzalniju upotrebu, i zato je Čarobnjak u večitoj prednosti nad Mađioničarem - mi ne znamo da je čarobnjakovo pisanje dobro, mi to osećamo. To jednostavno nije stvar intelekta već instinkta. Na kraju, svaka Čarobnjakova čarolija je različita, jedinstvena, dok sve Mađioničareve predstave posle izvesnog vremena počinju da liče jedna na drugu. Mađioničareva vreća trikova, na njegovu žalost, nije kesa bez dna iz bajke - da jeste, to bi njenog vlasnika činilo Čarobnjakom a njegove trikove istinskom magijom…

Kakve veze sve ovo ima sa Darkom Perovićem? Pa, Darko je svakako pripovedač i nikako nije Mađioničar. Prepustiću vam da sami odgonetnete šta to čini strip-album u vašim rukama - siguran sam da će glava na kraju potvrditi ono što vam stomak otpočetka govori...

Add comment


Security code
Refresh